Nesvjesno

Premda će se većini ljudi činiti da je ono što se događa unutar njih prilično jasno, svatko ima nesvjesno. Ovo nesvjesno je dio nas kojeg nismo svjesni, ali koji utječe na dosta naših djela i osjećaja. Od mnoštva stvari koje radimo ili osjećamo, mi ne znamo zapravo odakle one dolaze, iako se ipak čine nesavladivima.

Primjećivanje nesvjesnoga

Ponekad možemo primijetiti dijelove nesvjesnoga, ili onoga što nas ono čini raditi ili osjećati.

Možemo se početi osjećati tužno, uplašeno ili ljuto bez očitog razloga, iako se čini da to ima smisla negdje iznutra. Možemo se, kao odrasli, ponekad početi osjećati kao dijete (i možda pokušati oduprijeti se tom osjećaju, jer smo odrasli, zar ne?). Možemo uopće ne osjećati mnogo, biti u istom tupom stanju svo vrijeme, istovremeno se sjećajući da to nije bio slučaj kad smo bili mlada djeca.

Možemo biti okupirani određenim mislima kroz duge periode vremena. Možemo fantazirati o situacijama iz prošlosti ili stvarima koje se mogu dogoditi u budućnosti. Možemo ostati ljuti zbog stvari puno duže nego što se to čini razumnim. Čak i kada shvatimo da nam ovo zapravo ne pomaže ni na koji način, nismo zapravo u stanju prestati to raditi.

Vrlo često osjećamo da se trebamo zaštititi ili obraniti od neke vrste emocionalne povrede. Dok se ova potreba čini prilično realnom, često ne možemo uprijeti prstom u ono što se zapravo događa u nama a da treba zaštitu.

Imamo prilično standardne načine reagiranja na situacije, koje mnogi od nas uzimaju zdravo za gotovo. Čini se da jednostavno takvi jesmo, čak i onda kada mislimo da neki od ovih obrazaca nisu baš od pomoći da na zadovoljavajuć način živimo naše živote.

Čini se da nas neki ljudi mogu činiti da uradimo stvari koje nismo namjeravali učiniti. Kada to nije uslijed nekog očitog ispoljavanja sile, mi čak možemo ne imati ideju o tome što nas je zapravo nagnalo da promijenimo svoje mišljenje. Podložni smo manipulaciji.

Puno je stvari za koje osjećamo da "bismo trebali" ili "ne bismo trebali" uraditi ili osjećati. Samo smo svjesni da bismo trebali, i osjećamo se prisiljenima tome se povinovati. Također se držimo određenih pravila bez da smo posebno svjesni da to radimo, čini se da se to događa samo od sebe.

Sve ove stvari imaju neki nesvjesni uzrok.

Potiskivanje osjećaja

Kada zapravo ne razumijemo zašto nešto osjećamo, očito, nismo svjesno nekih dijelova nas samih. To je nesvjesno.

Potiskujemo osjećaje, pokušavajući ne imati neugodne osjećaje, one negativne, ili neudobne, ili kada su oni intenzivni. Možemo, na primjer, misliti da je slabost osjećati strah, i zbog toga ne željeti to osjećati. Ili možemo biti uvjereni da je neispravno biti ljut ili osjećati mržnju, i zbog toga potiskivati ove osjećaje. Moglo bi se činiti nepodnošljivim osjećati odbačeno ili povrijeđeno. Želimo se zaštititi od ovih osjećaja.

Kada to radimo, tada te osjećaje činimo nesvjesnima. Zapravo, osjećaji ne odlaze kada ih potisnemo, samo postanu skriveni. Iako ih više nismo svjesni, oni još utječu na nas. Naše ponašanje i reakcije i dalje su pod utjecajem tih nesvjesnih osjećaja, i nastavljamo imati misli koje su povezane s njima.

Nastanak nesvjesnoga

Većina našeg nesvjesnog se formirala tijekom našeg djetinjstva, od kad smo bili beba od nekoliko mjeseci (i za neke od nas čak i ranije). Kao mlado dijete, mi doživljavamo puno stvari kao pretjerane za nas, i obično tada potisnemo neke od povezanih osjećaja.

Tijekom našeg odgoja, moramo se naučiti suočiti s drugim ljudima i društvom. Učenje pravila je bolan proces, koji vodi mnoštvu potiskivanja osjećaja.

Sve ovo stvara nesvjesno, s kojim većina nas mora živjeti ostatak svog života.

Što nesvjesno radi

Nisu samo osjećaji ono što držimo u nesvjesnom, već cijeli pogledi na situacije, i načini na koje u njima djelujemo. U sadašnjosti ta sjećanja iz iskustava iz prošlosti uzimamo kao obrasce ponašanja. iz navike uzimamo određeno uloge iz ovih obrazaca, u odgovoru na situacije s ljudima. Reagiramo prilično automatski i bez misli, upravo onako kako smo reagirali u prošlosti.

Ti obrasci se aktiviraju onime kako se osjećamo u tom trenutku.

Kada, na primjer, doživljavamo novu situaciju koja nas razočarava, može se pojaviti obrazac iz neke stare situacije koja nas je učinila da se osjećamo razočarano. Tada se s aktualnom situacijom odnosimo onako kao što smo s onom starom. Ako smo se razljutili zbog razočaranja prije, sada možda postanemo ljuti ponovno automatski, bilo da to ima smisla ili ne.

Netko tko je doživio stresnu situaciju gomile u ograničenom prostoru u svom djetinjstvu, sada bi mogao postati vrlo uplašen u dizalu koje je gotovo puno.

Ti obrasci nas čine prilično predvidljivima, i ne baš svjesnima onoga što se zapravo događa. To nas čini podložnima tuđoj manipulaciji. To je tvar od kojeg su napravljeni naši ego-i.

Razlog zbog kojega ne primjećujemo ovaj proces utjecaja starih potisnutih sjećanja na naše sadašnje ponašanje je da je dio tog sjećanja potiskivanje samo. Također, ponavljamo i obrazac potiskivanja. Stoga, nastavljamo zaboravljati.

Povijest

U Zapadnom svijetu, Sigmund Freud, renomirani psiholog, bio je taj kojemu se pripisuje otkriće nesvjesnoga.

U Budizmu i drugim istočnim duhovnim putovima, postojanje nesvjesnoga bilo je poznato poprilično duže. Različite meditacijske tehnike su se koristile još od davnih vremena za povratak stanju samo-svjesnosti.